Podrazumjeva se da u momentu zaključivanja okvirnog sporazuma, ugovorni organ ne zna kad će mu trebati predmet nabavke, koliko ću mu trebati, i po kojoj cijeni. Također kada se radi o robama ili uslugama čije cijene se često mijenjaju, ugovorni organ se može opredjelti na ovu varijantu. Naime, ovdje se radi o klasičnom primjeru za mini-tenderisanje unutar okvirnog sporazuma. Jer u momentu kada ugovorni organ provodi postupk nabavke, ne zna koliko avio-karata će mu trebati, za koje destinacije, pa tako i ne zna sve elemente, kao ni cijenu koju će platiti za avio kartu. Ili u slučaju nabavke rezervnih dijelova sa ugradnjom, ugovorni organ ne zna niti može znati koji rezervni dijelovi će se pokvariti, koja je cijena rezervnog dijela koji će se pokvariti i sl.