Član 120. stav (2) Zakona glasi: Zahtjev za naknadu troškova dopušten je samo onda ako je URŽ utvrdio:
 
a) da zbog postupanja suprotno odredbama ovoga zakona ili podzakonskih akata, odluka nije donesena prema navodima iz obavještenja o nabavci za ponudu s najnižom cijenom ili za ekonomski najpovoljniju ponudu; ili
 
b) da je izbor postupka javne nabavke bez objave obavještenja bio suprotan ovom zakonu; ili
 
c) da je odluka o poništenju postupka javne nabavke bila suprotna odredbama ovoga zakona ili podzakonskih akata; ili
 
d) da je odluka o izboru, koja je u korist jednog privrednog subjekta donesena bez učešća drugih subjekata u postupku, na osnovu odredaba ovoga zakona ili podzakonskih akata bila nedopustiva; ili
 
e) da ugovorni organ, nakon znatnog prekoračenja roka za donošenje odluke i suprotno zahtjevu ponuđača da se nastavi postupak javne nabavke, postupak nije nastavio, niti ga je okončao odlukom o izboru najpovoljnijeg ponuđača, odnosno odlukom o poništenju.
 
Ovdje su taksativno nabrojani razlozi kada je dopušten zahtjev za naknadu troškova. Jer u dosadašnjoj praksi je bilo zloupotreba od strane ponuđača u cilju odugovlačenja postupka, kao i obrazlaganja razloga za naknadu troškova, ponekad i nrealnih. Ovako i ugovorni organi i ponuđači jasno znaju kada je opravdano isto tražiti. Dakle, taksativno su pobrojane situacije kada se ugovorni organ može "sankcionisati".