Odredbom članka 11. stavak (3) Zakona o javnim nabavama (u daljem tekstu: Zakon) je propisano da nakon javnog otvaranja ponuda nijedna informacija u svezi sa ispitivanjem, pojašnjenjem ili ocjenom ponude ne smije se otkrivati nijednom sudioniku postupka ili trećoj osobi prije nego što se odluka o rezultatu postupka ne saopći sudionicima postupka.
 
Nadalje, u stavku (5) navedenog članka Zakona propisano je da nakon prijema odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača ili odluke o poništenju postupka nabave, a najkasnije do isteka roka za žalbu, ugovorno tijelo će po prijemu zahtjeva ponuđača, a najkasnije u roku od dva dana od dana prijema zahtjeva, omogućiti uvid u svaku ponudu, uključujući dokumente podnesene sukladno članku 45. stavak (2) Zakona kao i pojašnjenja originalnih dokumenata, sukladno članku 68. stavak (3) Zakona , sa izuzetkom informacija ponuđača označenih kao povjerljive, sukladno ovom članku Zakona.
 
Iz naprijed navedenog je vidljivo da zakonodavac definira uvid u ponude svih sudionika u postupku javne nabave, ali najkasnije do isteka roka za žalbu. Izuzetak su samo informacije označene kao povjerljive. Povjerljivim informacijama ne mogu se smatrati: ukupne i pojedinačne cijene iskazane u ponudi, predmet nabave, odnosno ponuđena roba, usluga ili rad, od koje ovisi poređenje s tehničkom specifikacijom i ocjena da li je određeni ponuđač ponudio robu, usluge ili rad sukladno tehničkoj specifikaciji, te potvrde uvjerenja od kojih ovisi kvalifikacija vezana za osobnu situaciju kandidata/ponuđača, bez obzira na to jesu li označene kao povjerljive ili ne, a sukladno članku 11. st. (1) i (2) Zakona.
 
Isto tako, iz naprijed citiranih ordredbi jasno proizilazi da zakonodavac ne definira kopiranje ponuda.
 
Naime, suština prava na uvid u ponude drugih ponuđača jeste omogućavanje svim sudionicima u postupku da se upoznaju sa svim činjenicama koje su mogle imati utjecaj na rezultate postupka. Na temelju informacija prikupljenih uvidom u ponude drugih ponuđača, svaki sudionik u postupku trebao bi moći ukazati na eventualne nepravilnosti u ponudama, neusklađenosti sa tenderskom dokumentacijom, odnosno na pogreške i propuste ugovornog tijela prilikom pregleda ponuda, i sve to upotrijebiti u žalbi.
 
Iz svega navedenog proizilazi da se pravo ponuđača u konkretnom slučaju iscrpljuje u ručnom bilježenju podataka iz ponuda drugih ponuđača, odnosno iz spisa predmeta. U situaciji kada su rokovi za žalbu prilično kratki, a o "tehničkim" uvjetima pod kojima se mogu pribavljati podaci relevantni za žalbu ovisi i djelotvornost tog pravnog sredstva, pravdanje postojećeg pristupa na uvid u vidu ručnog bilježenja podataka, u praksi se pokazalo kao neprimjereno, te nema razumno i objektivno opravdanje, a na što će Agencija ukazati prilikom prve izmjene zakona i predložiti omogućavanje kopiranja,fotografiranja i slikanja ponuda.
 
U cilju osiguranja adekvatna pravne zaštite, mišljenja smo da ugovorna tijela trebaju omogućiti kopiranje, fotografiranje i slikanje ponuda svim zainteresiranim ponuđačima koji za to iskažu interes, osim onih podataka koji su označeni kao povjerljivi, a u skladu sa citiranim člankom 11. st. (5) Zakona.