Člankom 90. stavkom (1) Zakona, pri primjeni izravnog sporazuma kao postupka nabave male vrijednosti, prije svega je naznačeno da su ugovorna tijela dužna osigurati poštivanje načela iz članka 3. Zakona o javnim nabavama. Pored načela definiranih člankom 3. Zakona, također je vrlo značajno i sekundarno načelo "najbolje razmjene vrijednosti za novac".

Izravni sporazum, kao postupak nabave male vrijednosti, definira se stavkom (2), gdje ugovorno tijelo pisanim putem ili putem Portala javnih nabava traži prijedlog cijene ili ponudu prema specifikaciji koja se može dostaviti jednom ili više ponuditelja koji su registrirani za obavljanje djelatnosti koja je predmet nabave.

Međutim, u primjeni većina ugovornih tijela koristi mogućnost da traži prijedlog cijene ili ponudu po specifikaciji, koju dostavlja samo jednom ponuditelju, što predstavlja povredu načela jednakog tretmana i primjer loše prakse. Posebno treba imati na umu da se radi o netransparentnom postupku javne nabave, te da se ponuditelji koji su registrirani za obavljanje djelatnosti koja je predmet nabave, dovode u neravnopravan položaj.

Stoga ukazujemo ugovornim organima da i u slučaju postupka izravnog sporazuma nastoje, gdje je i kada je to moguće, osigurati aktivnu i pravičnu konkurenciju pozivanjem većeg broja ponuditelja za sudjelovanje u postupku izravnog sporazuma, što bi bila dobra praksa u sustavu javnih nabava.

U prilog navedenom primjeru dobre prakse ide i odredba članka 101. stavka (6) Zakona kojom je definirano da u postupku izravnog sporazuma žalba nije dopuštena, te uz poštivanje načela jednakog tretmana iz članka 3. Zakona, ugovorna tijela će pravodobno nabaviti potrebnu robu, uslugu ili rad.