Kako je u praksi uočeno da kandidati/ponuditelji iz Bosne i Hercegovine, u vezi sa člankom 45. stavak (2) točka a) Zakona o javnim nabavama („Službeni glasnik BIH“, br. 39/14 i 59/22) – u daljem tekstu: Zakon, dostavakljaju dva uvjerenja: 1. uvjerenje Suda BIH u kojem je navedeno da se odnosi na sva kaznena djela iz članka 45. stavakak (1) točka a) Zakona i 2. uvjerenje suda prema sjedištu kandidata/ponuditelja (npr. općinski ili osnovni sud) u kojem je npr. navedeno da se pred tim sudom za pravnu osobu ne vodi kazneni postupak, niti je izrečena pravomoćna presuda kojom je osuđeno za kazneno djelo prijevare, te da o drugim činjenicama iz članka 45. stavakak (2) točka a) Zakona, a koja se odnose na kaznena djela organiziranog kriminala, korupciju i pranje novca taj sud ne vodi službenu evidenciju, bilo je potrebno zauzeti/objaviti ovaj načelni stavak.

Člankom 45. stavakak (1) točka a) Zakona definisano je da „Ugovorno tijelo, izuzev u slučajevima iz članka 21. stavakak (1) točka d) i članka 22. stavakak (1) točka d) ovog zakona, dužan je odbaciti zahtjev za učešće ili ponudu ako: 
a) je kandidat/ponuditelj u kaznenom postupku osuđen pravomoćnom presudom za kaznena djela organiziranog kriminala, korupciju, prijevaru ili pranje novca, u skladu s važećim propisima u Bosni i Hercegovini ili zemlji u kojoj je registriran;“.

Člankom 45. stavak (4) Zakona definirano je da „Kandidat/ponuditelj u svrhu dokaza o ispunjavanju uvjeta iz stavka (1) ovog članka dužan je dostavakiti izjavu ovjerenu kod nadležnog tijela, u formi i na način koji propisuje Agencija podzakonskim aktom.“

Člankom 45. stavak (2) točka a) Zakona definirano je da „Kandidat/ponuditelj kojem bude dodijeljen ugovor obavezan je dostaviti sljedeće dokumente kojima će potvrditi da se slučajevi navedeni u stavku (1) ovog članka ne odnose na njega:
 a) uvjerenje nadležnog suda kojim dokazuje da u kaznenom postupku nije izrečena pravomoćna presuda kojom je osuđen za kazneno djelo učešća u kriminalnoj organizaciji, za korupciju, prijevaru ili pranje novca;“.

Člankom 72. stavak (3) točka a) Zakona definirano je da „Ugovorno tijelo dostavlja prijedlog ugovora onom ponuditelju čija je ponuda po rang- listi odmah nakon ponude najuspješnijeg ponuditelja, u slučaju da najuspješniji ponuditelj:
a) propusti dostaviti originale ili ovjerene kopije dokumentacije iz čl. 45. i 47. ovog zakona, ne starije od tri mjeseca od dana dostavljanja ponude ili zahtjeva za učešće, u roku koji odredi ugovorno tijelo;“. 

Kako se u praksi bilo javilo pitanje nadležnosti suda koji izdaje naprijed navedeno uvjerenje iz članka 45. stavak (2) točka a) Zakona, odnosno da li ga izdaje Sud BiH ili mogu i drugi sudovi u Bosni i Hercegovini, Agencija za javne nabave se obratila Sudu BiH  aktom br: 01-02-1-1083-3/19 od 14.05.2019. godine sa pitanjem: "Da li je za ispunjenje ovog uvjeta iz članka 45. stavak (1) točka a) Zakona, a u vezi sa stavkom (2) točkom a) iste odredbe Zakona, neophodno da potencijalni kandidat/ponuditelj kumulativno dostavi potvrdu Suda BiH i potvrdu suda prema sjedištu pravne osobe odnosno kandidata/ponuditelja?".

Sud BiH je svojim aktom od 21.05.2019. godine, obavijestio Agenciju da je u cilju urednosti ponuda, a prema članku 45. stavak (1) točka a), u vezi sa stavkom (2) točka a) istog člana Zakona, neophodno da svaki kandidat/ponuditelj kumulativno dostavi potvrdu Suda BiH i potvrdu suda prema sjedištu pravne osobe, odnosno kandidata/ponuditelja, iz razloga što nije definiran Jedinstveni registar na nivou Bosne i Hercegovine, u koji bi se upisivale pravomoćne presude za osuđene za kaznena djela organiziranog kriminala, korupcije, prijevare i pranja novca.

S tim u vezi, neophodno je da ugovorno tijelo u tenderskoj dokumentaciji propiše obvezu za kandidate/ponuditelje da, u smislu odredbi članka 45. stavak (1) točka a), u vezi sa stavkom (2) točka a) iste odredbe Zakona, dostave uvjerenje i Suda BiH i suda prema sjedištu pravne osobe, odnosno kandidata/ponuditelja.

Dakle, kandidat/ponuditelj iz Bosne i Hercegovine je dužan da vezano za primjenu članka 45. stavak (2) točka a) Zakona dostavi: 

1. uvjerenje izdato od strane Suda BiH i 
2. uvjerenje izdato od strane suda nadležnog prema sjedištu kandidata/ponuditelja, 

iz kojih uvjerenja je, kada se ista zajednički i zbirno promatraju, vidljivo da se odnose na sva kaznena djela iz članka 45. stavak (1) točka a) Zakona i kojim uvjerenjima se, kada se ista zajednički i zbirno promatraju, potvrđuje da kandidatu/ponuditelju iz Bosne i Hercegovine u kaznenom postupku nije izrečena pravomoćna presuda kojom je osuđen za kazneno djelo učešća u kriminalnoj organizaciji, za korupciju, prijevaru ili pranje novca.

Ovo bi u praksi značilo da je prihvatljivo da kandidat/ponuditelj iz Bosne i Hercegovine dostavi dva uvjerenja: 1. uvjerenje Suda BIH u kojem je navedeno da se odnosi na sva kaznena djela iz članka 45. stavak (1) točka a) Zakona i 2. uvjerenje suda prema sjedištu kandidata/ponuditelja (npr. općinski ili osnovni sud) u kojem je npr. navedeno da se pred tim sudom za pravnu osobu ne vodi kazneni postupak, niti je izrečena pravomoćna presuda kojom je osuđeno za kazneno djelo prijevare, te da o drugim činjenicama iz članka 45. stavak (2) točka a) Zakona, a koja se odnose na kaznena djela organiziranog kriminala, korupciju i pranje novca taj sud ne vodi službenu evidenciju, obzirom da kada se ova dva uvjerenja zajednički i zbirno promatraju, iz istih je vidljivo da kandidatu/ponuditelju iz Bosne i Hercegovine u kaznenom postupku nije izrečena pravomoćna presuda kojom je osuđen za kazeno djelo učešća u kriminalnoj organizaciji, za korupciju, prijevaru ili pranje novca, a u skladu sa Člankom 45. stavak (2) točka a) Zakona.