

Člankom 72. stavkom (2) Zakona o javnim nabavama BiH (u daljnjem tekstu:Zakon) definirano je da se ugovor o javnoj nabavi zaključuje se u skladu sa zakonima o obveznim odnosima u Bosni i Hercegovini. Ugovori koji se dodjeljuju u otvorenom postupku, ograničenom postupku, pregovaračkom postupku sa objavom ili bez objave obavijesti, konkursu za izradu idejnog rješenja ili takmičarskom dijalogu, izuzev ugovora iz članka 21. stavka (1) točke d) ovog zakona, ne mogu se zaključiti u razdoblju od 15 dana od dana kada su ponuditelji obaviješteni o ishodu postupka nabave. Dakle, nakon što se zaključi ugovor ili okvirni sporazum, ugovorno tijelo postupa u skladu sa naprijed navedenom odredbom Zakona.
Vezano za podugovaranje, člankom 73. stavkom (3) Zakona je propisano da ponuditelj kojem je dodijeljen ugovor neće sklapati podugovor ni o jednom bitnom dijelu ugovora bez prethodnog pisanog odobrenja ugovornog tijela. Elementi ugovora koji se podugovaraju i identitet podugovaratelja obvezno se priopćuju ugovornom tijelu pravodobno, prije sklapanja podugovora.
Ugovorno tijelo može izvršiti provjeru kvalifikacija podugovaratelja u skladu s člankom 44. Zakona i obavijestiti dobavljača o svojoj odluci najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka obavijesti o podugovaratelju. U slučaju odbijanja podugovaratelja, ugovorno tijelo dužano je navesti objektivne razloge odbijanja. Dakle, nakon što ugovor o javnoj nabavi bude zaključen, pristupa se podugovaranju ako je isto bilo predviđeno u izabranoj ponudi. Naime, ugovorno tijelo zadržava pravo da provjeri podugovaratelj, ukoliko smatra da je to opravdano. Tu odluku donosi na temelju prirode predmeta nabave, odnosno složenosti same nabave. Što znači da je provjera podugovaratelja ostavljena na dispoziciji ugovornom tijelu, koje na koncu snosi posljedice i rizik ukoliko ne provjeri podugovaratelja.
Međutim, važno je istaknuti da je takav uvjet ugovorno tijelo dužno i predvidjeti tenderskom dokumentacijom. U suprotnom, ukoliko ugovorno tijelo nije tenderskom dokumentacijom predvidio provjeru kvalifikacije podugovaratelja, u tom slučaju nije dozvoljeno vršiti naknadno provjeru, jer je isto suprotno općim načelima Zakona.
Isti princip vrijedi i za ponuditelja, ukoliko se ponuditelj u svojoj ponudi izjasni da nema namjeru da podugovara dio ugovora, onda ugovorno tijelo ima pravo da odbije podugovaranje koje ponuditelj zatraži naknadno.
Nadalje, člankom 3. stavkom (2) točkom e) alinejom 6) Uputstva za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda („Službeni glasnik BiH, br. 90/14 i 20/15) propisano je da tenderska dokumentacija između ostalih podataka sadrži odredbe koje se odnose na podugovaranje, uvjeti koji se zahtijevaju za podugovaranje.
Također, člankom 9. stavkom (4) navedenog Uputstva propisano je da obrazac za ponudu najmanje sadrži podatke o podugovarateljima, ako je moguće, i/ili podatke o dijelu ugovora o javnoj nabavi, ako se dio ugovora o javnoj nabavi daje u podugovor. Dakle, iz navedene odredbe Zakona je vidljivo, da ugovorno tijelo ne može zabraniti podugovaranje, te ponuditelj (ili u vašem slučaju grupa ponuditelja) u svojoj ponudi navodi ako je to moguće podatke o podugovarateljima i/ili podatke o dijelu ugovora o javnoj nabavi, koji će biti predmet podugovaranja.
Shodno navedenom, ugovorno tijelo ne može zabraniti podugovaranje, kako je Zakonom definirano. U slučaju kada je potencijalni podugovaratelj bio član grupe ponuditelja, čija je ponuda bila izabrana kao najpovoljnija, ali izađe iz grupe ponuditelja, zbog čega se ugovor dodjeli drugorangiranom, može se raditi o sumnji na koluziju, te isto se može prijaviti Konkurencijskom vijeću BiH.