Da li se, u skladu sa Zakona o javnim nabavkama, smatra postojanjem sukoba interesa ukoliko u postupku javne nabavke učestvuje ponuđač koji je prethodno bio uključen u pripremu postupka javne nabavke, odnosno imao pristup informacijama koje nisu bile dostupne drugim učesnicima u postupku, a koje mogu predstavljati osnov za narušavanje jednakog tretmana ili narušavanje tržišne konkurencije?

Sukob interesa je definiran članom 52. Zakona o javnim nabavkama  kako slijedi:

(1) Ugovorni organ preduzima odgovarajuće mjere kako bi efikasno sprečio, prepoznao i uklonio sukobe interesa u vezi s postupkom javne nabavke, a radi izbjegavanja narušavanja tržišne konkurencije i osiguranja jednakog postupanja prema svim privrednim subjektima.

Sukob interesa uključuje sukob između javne dužnosti i privatnog interesa javnog službenika u sklopu kojeg interes koji javni službenik ima kao privatni građanin može nekorektno uticati na izvršavanje njegovih službenih dužnosti i odgovornosti.

Zaposleni u javnim nabavkama su odgovorni da djeluju pošteno i nepristrasno i da budu svjesni da aktivnosti u vezi s javnim nabavkama predstavljaju „služenje javnom interesu“ i da stoga treba da uživaju povjerenje javnosti. Prihvatanje etičkog pristupa je važno zato što su koncepti integriteta, poštenja i odgovornosti ključna očekivanja u javnim nabavkama. 

Ugovorni organ je u postupku javne nabavke dužan preduzeti neophodne mjere kojim će otkloniti postojanje sukoba interesa.

(2) Sukob interesa između ugovornog organa i privrednog subjekta obuhvata situacije kada predstavnici ugovornog organa, koji su uključeni u provođenje postupka javne nabavke ili mogu uticati na rezultat tog postupka, imaju, direktno ili indirektno, finansijski, privredni ili bilo koji drugi lični interes koji bi se mogao smatrati štetnim za njihovu nepristranost i nezavisnost u okviru postupka, a naročito:

a) ako predstavnik ugovornog organa istovremeno obavlja upravljačke poslove u privrednom subjektu;
b) ako je predstavnik ugovornog organa vlasnik poslovnog učešća, dionica odnosno drugih prava na osnovu kojih učestvuje u upravljanju, odnosno u kapitalu toga privrednog subjekta sa više od 0,5 %.

Ugovorni organ ne smije zaključivati ugovore o javnoj nabavci s privrednim subjektom  ako predstavnik ugovornog organa istovremeno obavlja upravljačke poslove u privrednom subjektu ili ako je predstavnik ugovornog organa vlasnik poslovnog učešća, dionica odnosno drugih prava na osnovu kojih učestvuje u upravljanju, odnosno u kapitalu toga privrednog subjekta sa više od 0,5 %.

(3) Predstavnikom ugovornog organa u smislu ovoga člana smatra se:

a) rukovodilac, te član upravnog, upravljačkog i nadzornog organa ugovornog organa;
b) član komisije za javnu nabavku;
c) drugo lice koja je uključeno u provođenje ili koje može uticati na odlučivanje ugovornog organa u postupku javne nabavke.

4) Odredba stava (1) ovog člana na odgovarajući način primjenjuje se na srodnike po krvi u pravoj liniji ili u pobočnoj liniji do trećeg stupnja, srodnike po tazbini do drugog stupnja, bračnog ili vanbračnog druga, bez obzira na to da li je brak prestao, te usvojitelje i usvojenike (u daljem tekstu: povezane osobe) predstavnika ugovornog organa iz stava (3) ovog člana.

(5) Prenos učešća u vlasništvu na drugu osobu ili posebni organ (povjerenika-punomoćnika) koji će kao povjerenik u ostvarivanju članskih prava i učešća u društvu djelovati u svoje ime, a za račun dužnosnika u skladu sa posebnim propisima o sprečavanju sukoba interesa, ne utiče na sukob interesa u smislu st. od (1) do (4) ovog člana.

Stavovi (3), (4) i (5) člana 52. Zakona decidno navode na koja lica se sukob interesa odnosi. Zakon upućuje na druge pozitivne propise koji reguliraju ovu materiju. Takođe, nužno je stvaranje organizacijske kulture koja neće tolerisati sukob interesa- potrebno je osigurati primjerene politike, postupke i primjenu pravila u radnom okruženju, čime bi se uveo efikasan nadzor i rješavanje situacija u kojima dolazi do sukoba interesa. U tom kontekstu, ugovorni organi mogu internim aktom riješiti pitanja koja se tiču sukoba interesa. Takav interni akt treba:

-identifikovati rizična područja u kojima postoji mogućnost za sukob interesa,
-osigurati jasan i realan opis onih okolnosti i odnosa koji dovode do situacija u kojima se pojavljuje sukob interesa,
-uspostaviti postupanje za identifikaciju, prevladavanje i rješavanje situacija u kojima se pojavljuje sukob interesa,
-uspostaviti jasna pravila o tome šta se očekuje od zaposlenih u slučajevima sukoba interesa. 

U nastojanjima za etičkim ponašanjem i poštenim poslovanjem, zaposleni:

-će tretirati privredne subjekte na jednak način,
-neće tražiti niti primati „ličnu korist“,
-će čuvati povjerljivost osjetljivih informacija,
-će manifestirati najviše standarde profesionalnosti,
-će poslovati sa privrednim subjektima na pošten i nepristrasan način, koji neće dozvoljavati sukob interesa,
-će davati svim privrednim subjektima i ponuđačima iste informacije i jednake mogućnosti.

(6) Predstavnik ugovornog organa potpisuje izjavu o postojanju ili nepostojanju sukoba interesa, te je dužan ažurirati je, bez odgađanja, ako nastupe promjene. 

Ugovorni organ internim aktom reguliše pitanje davanja izjave o sukobu interesa u kojem će definisati obavezu davanja izjave za sva lica obuhvaćena ovom odredbom, formu izjave, kao i način i rokove prijave promjene činjenica za navedena lica. 

Zaposleni se ne  trebaju upuštati ni u kakav privatni posao ili profesionalnu aktivnost koja bi se smatrala ili bi mogla da se smatra konfliktom između ličnog interesa i interesa organizacije.

(7) Ugovorni organ, na osnovu izjava svojih predstavnika:

a) na svojim internet stranicama objavljuje popis privrednih subjekata s kojima je predstavnik ugovornog organa, ili s njim povezana lica, u sukobu interesa ili obavještava da takvi subjekti ne postoje, te isti ažuriraju bez odgađanja ako nastupe promjene;
b) u tenderskoj dokumentaciji o nabavci za pojedini postupak javne nabavke navodi popis privrednih subjekata s kojima je predstavnik ugovornog organa u sukobu interesa ili navodi da takvi subjekti ne postoje.

Dakle, svaki ugovorni organ će na osnovu internog akta i datih izjava o sukobu interesa sačiniti spisak privrednih subjekata (ukoliko postoje) koji ne mogu učestvovati u postupcima javnih nabavki obzirom da je predstavnik ugovornog organa u sukobu interesa.

(8) Ako ugovorni organ nema vlastite internet stranice, popis objavljuje na internet stranici osnivača.

(9) Predstavnik ugovornog organa iz stava (3) tač. b) i c) ovog člana obavezan je odmah po saznanju o postojanju sukoba interesa izuzeti se iz postupka javne nabavke i o tome obavjestiti rukovodioca  ugovornog organa.

Na gore opisani način je utvrđen koncept sukoba interesa u javnim nabavkama.

Dalje, Direktiva Evropske unije o 2014/24/EU Europskog Parlamenta i Vijeća od 26.februara 2014.godine u članu 24. navodi: 

Država članica osigurava da javni naručitelji preduzmu prikladne mjere da efikasno spriječe, prepoznaju i uklone sukobe interesa koji proizlaze iz provedbe postupka nabavke kako bi se izbjeglo bilo kakvo narušavanje tržišne konkurencije te se osiguralo jednako postupanje prema svim privrednim subjektima.

Koncept sukoba interesa obuhvata barem one situacije kada članovi osoblja javnog naručitelja ili pružatelj usluga službe nabavke koji djeluje u ime javnog naručitelja koji su uključeni u provođenje postupka nabavke ili mogu utjecati na ishod tog postupka imaju, direktno ili indirektno, finansijski, privredni ili bilo koji drugi lični interes koji bi se mogao smatrati štetnim za njihovu nepristranost i neovisnost u okviru postupka nabavke.

U predmetu Evropskog suda pravde, Spojene presude Suda EU C-21/03 i C-34/03, Fabricom Sa versus Belgian State (https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A62003CJ0021&qid=1752056544713) raspravljano je o prethodnom učestvovanju stručnjaka koji su kasnije učestvovali kao ponuđači pri čemu je Sud donio zaključak: lice koja je učestvovalo u određenim pripremnim radovima u predmetnom postupku javne nabavke može biti u prednosti pri formuliranju kasnije ponude na osnovu informacija koje se tiču istog postupka i da takva situacija može ugroziti tržišno takmičenje u kontekstu jednakog tretmana i jednakih prilika za  sve ponuđače. Međutim, presudom je utvrđeno da je zabranjeno automatsko isključenje takvog privrednog subjekta iz postupka javne nabavke zbog činjenice da je učestvovao u izradi dokumentacije za nadmetanje pri čemu ugovorni organ mora preduzeti sve da osigura da iskustvo stečeno prije početka postupka javne nabavke ne dovodi tog privrednog subjekta u položaj prednosti u odnosu na ostale privredne subjekte. Drugim riječima, ugovorni organ mora svim ponuđačima osigurati isti tretman i samo u slučaju ako utvrdi da je određeni ponuđač zbog ranijeg učestvovanja stekao prednost, ponuda takvog ponuđačima će biti odbijena.

U drugom  predmetu Evropskog suda pravde EU T-415/10 Nexans France v Joint undertaking Fusion for energy, Sud navodi da je sukob interesa situacija objektivne prirode i da nije relevantno da li je lice na koje se sukob interesa odnosi postupalo u dobroj vjeri. Nadalje sud ističe da  isključenje opravdano kada postoji stvarni rizik narušavanja konkurencije .Isključenje je nužno samo onda kada nije moguće preduzeti nikakve druge mjere da bi se izbjeglo narušavanje principa  jednakog tretmana i transparentnosti (https://eur-lex.europa.eu/legal-content/en/TXT/?uri=CELEX:62010TJ0415).

Sistem javnih nabavki u Bosni i Hercegovini visoko decentralizovan te sukladno tome ugovorni organi imaju proaktivnu ulogu, samostalno pripremaju dokumentaciju, preduzimaju mjere i radnje, te prema tome snose odgovornost za provedene postupke, odnosno donesene odluke.