Član 47. stav (3) Zakona o javnim nabavkama definiše da kandidat/ponuđač može, gdje je to odgovarajuće i za određeni ugovor, u ponudi naznačiti da raspolaže kapacitetima drugih subjekata, bez obzira na pravnu prirodu odnosa koji sa njima ima. U tom slučaju, mora dokazati ugovornom organu da će na raspolaganju imati potrebne resurse. Pod istim uslovima, grupa kandidata/ponuđača se može osloniti na kapacitete učesnika grupe ili drugih privrednih subjekata. Isto tako ugovorni organ kada zahtjeva jedan od uslova ekonomsko-finansijske sposobnosti u kojima bi se potencijalni ponuđač/kandidat mogao osloniti na kapacitete drugih subjekata, treba jasno odrediti kada je to moguće i u kojim situacijama je primjereno. Kao jedan od primjera je kada npr. banka garantuje da će kandidat/ponuđač imati na raspolaganju određena sredstva potrebna za realizaciju ugovora, odnosno da ce banka pratiti tog ponuđača sa određenim iznosom sredstava. Ili primjer reosiguranja. S druge strane, oslanjanje na ukupan promet drugog privrednog subjekta, ako taj drugi privredni subjekat neće učestvovati u realizaciji ugovora ne znači apsolutno ništa i ne smije biti u praksi dozvoljeno. Opravdanje zbog čega takvo nešto ne bi trebalo biti dozvoljeno je što odredbe koje govore o finansijskoj i ekonomskoj sposobnosti navode da se oslanjanje na resurse drugih privrednih subjekata može desiti samo gdje je to “primjereno i odgovarajuće za određeni ugovor”. Što se tiče grupe ponuđača, oslanjanje na tuđe resurse može i treba biti uvijek dozvoljeno, jer će ipak takvi drugi privredni subjekti, kao članovi grupe ponuđača, učestvovati u realizaciji ugovora.