Odredbom člana 11. stava (3) Zakona o javnim nabavkama (u daljem tekstu: Zakon) je propisano da nakon javnog otvaranja ponuda nijedna informacija u vezi sa ispitivanjem, pojašnjenjem ili ocjenom ponude ne smije se otkrivati nijednom učesniku postupka ili trećem licu prije nego što se odluka o rezultatu postupka ne saopći učesnicima u postupku.
 
Nadalje, u stavu (5) navedenog člana Zakona propisano je da nakon prijema odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača ili odluke o poništenju postupka nabavke, a najkasnije do isteka roka za žalbu, ugovorni organ će po prijemu zahtjeva ponuđača, a najkasnije u roku od dva dana od dana prijema zahtjeva, omogućiti uvid u svaku ponudu, uključujući dokumente podnesene u skladu s članom 45. stav (2) Zakona kao i pojašnjenja originalnih dokumenata, u skladu s članom 68. stav (3) Zakona, sa izuzetkom informacija ponuđača označenih kao povjerljive, u skladu s ovim članom Zakona.
 
Iz naprijed navedenog je vidljivo da zakonodavac definira uvid u ponude svih učesnika u postupku javne nabavke, ali najkasnije do isteka roka za žalbu. Izuzetak su samo informacije označene kao povjerljive. Povjerljivim informacijama ne mogu se smatrati: ukupne i pojedinačne cijene iskazane u ponudi, predmet nabavke, odnosno ponuđena roba, usluga ili rad, od koje zavisi poređenje s tehničkom specifikacijom i ocjena da li je određeni ponuđač ponudio robu, usluge ili rad u skladu s tehničkom specifikacijom, te potvrde, uvjerenja od kojih zavisi kvalifikacija vezana za ličnu situaciju kandidata/ponuđača, bez obzira na to jesu li označene kao povjerljive ili ne, a u skladu s članom 11. st. (1) i (2) Zakona.
 
Isto tako, iz naprijed citiranih ordredbi jasno proizilazi da zakonodavac ne definira kopiranje ponuda.
 
Naime, suština prava na uvid u ponude drugih ponuđača jeste omogućavanje svim učesnicima u postupku da se upoznaju sa svim činjenicama koje su mogle imati uticaj na rezultate postupka. Na osnovu informacija prikupljenih uvidom u ponude drugih ponuđača, svaki učesnik u postupku trebao bi moći ukazati na eventualne nepravilnosti u ponudama, neusklađenosti sa tenderskom dokumentacijom, odnosno na pogreške i propuste ugovornog organa prilikom pregleda ponuda, i sve to upotrijebiti u žalbi.
 
Iz svega navedenog proizilazi da se pravo ponuđača u konkretnom slučaju iscrpljuje u ručnom bilježenju podataka iz ponuda drugih ponuđača, odnosno iz spisa predmeta. U situaciji kada su rokovi za žalbu prilično kratki, a o „tehničkim“ uslovima pod kojima se mogu pribavljati podaci relevantni za žalbu zavisi i djelotvornost tog pravnog sredstva, pravdanje postojećeg pristupa na uvid u vidu ručnog bilježenja podataka, u praksi se pokazalo kao neprimjereno, te nema razumno i objektivno opravdanje, a na što će Agencija ukazati prilikom prve izmjene zakona i predložiti omogućavanje kopiranja, fotografiranja i slikanja ponuda.
 
U cilju osiguranja adekvatne pravne zaštite, mišljenja smo da ugovorni organi trebaju omogućiti kopiranje, fotografiranje i slikanje ponuda svim zainteresiranim ponuđačima koji za to iskažu interes, osim onih podataka koji su označeni kao povjerljivi, a u skladu sa citiranim članom 11. st. (5) Zakona.