Kako ugovorni organ može isključiti ponuđača?
(5) Ugovorni organ može na period od 12 mjeseci isključiti iz učešća u postupku nabavke kandidata/ponuđača koji se...

(5) Ugovorni organ može na period od 12 mjeseci isključiti iz učešća u postupku nabavke kandidata/ponuđača koji se nađe u bilo kojoj od sljedećih situacija:
a) ako ima dokaz da je kandidat/ponuđač sklopio sporazum s drugim kandidatom/ponuđačem s ciljem narušavanja tržišne konkurencije;
Ugovorni organ može isključiti kandidata/ponuđača ukoliko može dokazati da je sklopio sporazum s drugim kandidatom/ponuđačem radi narušavanja tržišne konkurencije. Relevantan dokaz u ovom slučaju bila bi odgovarajuća odluka nadležnog organa, kao što je odluka Konkurencijskog vijeća BiH, odluka suda ili drugog nadležnog organa.

b) ako ugovorni organ može dokazati odgovarajućim dokaznim sredstvima da je ponuđač kriv za teški profesionalni propust koji dovodi u pitanje njegov integritet;
Pod teškim profesionalnim propustom, u kontekstu javne nabavke, može se smatrati počinjenje krivičnog djela, prekršaja ili drugog djela za koje je privredni subjekt kažnjen od strane nadležnog suda, a koje je u vezi s predmetom nabavke. Ugovorni organ može koristiti ovaj razlog za isključenje samo ukoliko je privredni subjekt ranije učinio profesionalni propust pri izvršenju ugovora koji je vezan za predmet nabavke.

Ugovorni organ ne može isključiti privredni subjekt na osnovu teškog profesionalnog propusta učinjenog kod drugog ugovornog organa. Dakle, isključenje je moguće samo na osnovu konkretnog dokaza u vlastitim postupcima javne nabavke.

c) ako se utvrde značajni nedostaci tokom provođenja prethodnog javnog ugovora ili prethodnog ugovora sa sektorskim ugovornim organom, čija je posljedica bila prijevremeni raskid tog ugovora, naknada štete ili druga slična sankcija;
Razlog za isključenje mogu biti i drugi propusti koje ugovorni organ može dokazati, npr. dokaz o prijevremenom raskidu ugovora zbog neispunjavanja obaveza u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima, dokument o realizovanom sredstvu osiguranja, naplaćenoj ugovornoj kazni ili druge posljedice koje su rezultat namjere ili nemara privrednog subjekta.Ako je odluka o raskidu ugovora osporena i pokrenut spor koji nije okončan, ugovorni organ to ne može koristiti kao osnov za isključenje.

d) ako je kandidat/ponuđač lažno prikazao činjenice pri dostavljanju podataka potrebnih za provjeru kvalifikacionih i/ili kriterija za dodjelu ugovora, ako je prikrio takve informacije ili nije u stanju priložiti popratne dokumente;
Ugovorni organ može utvrditi da je ponuđač dostavio netačne podatke, prikrio informacije ili nije u mogućnosti dostaviti dokaze za koje je izjavio da ih posjeduje.

U tom smislu značajan je stav iz Presude Evropskog suda pravde u predmetu C-387/14, prema kojem nije nužno dokazivati namjeru privrednog subjekta. Dovoljno je da postoji odgovornost za nepažnju određenog stepena koja je mogla imati odlučujući uticaj na odluku o isključenju, izboru ili dodjeli ugovora.

e) ako se sukob interesa u smislu člana 52. Zakona ne može ukloniti drugim, manje drastičnim mjerama.
U tom slučaju ugovorni organ može isključiti kandidata/ponuđača na period od 12 mjeseci.

(6) Rok od 12 mjeseci računa se od dana donošenja odluke nadležnog organa iz stava (5).

(7) Kandidat/ponuđač kod kojeg postoje osnove za isključenje može dostaviti dokaze o preduzetim mjerama radi dokazivanja svoje pouzdanosti (tzv. „self-cleaning“ mjere), bez obzira na postojanje osnova za isključenje.

Te mjere dokazuju se:

a) plaćanjem naknade štete ili preduzimanjem mjera za njeno plaćanje;
b) aktivnom saradnjom s nadležnim organima;
c) tehničkim, organizacionim i kadrovskim mjerama radi sprječavanja daljih nepravilnosti.

Mjere mogu obuhvatati reorganizaciju osoblja, raskid veza s odgovornim osobama, uvođenje sistema nadzora i interne revizije, te donošenje pravila o internoj odgovornosti.

(8) Ugovorni organ ocjenjuje adekvatnost preduzetih mjera, uzimajući u obzir težinu i okolnosti djela, te je obavezan obrazložiti razloge prihvatanja ili neprihvatanja mjera. Ako su mjere ocijenjene primjerenim, kandidat/ponuđač se neće isključiti iz postupka.

(9) Kandidat/ponuđač kojem je pravosnažnom presudom izrečena zabrana učešća u postupcima javne nabavke nema pravo korištenja mogućnosti iz stava (7) do isteka roka zabrane u državi u kojoj je presuda na snazi.

Prilikom pregleda i ocjene zahtjeva za učešće/ponuda, ugovorni organ provjerava ispunjenost uslova iz članova 45–52 Zakona, u skladu s tenderskom dokumentacijom, te u svakom konkretnom slučaju donosi obrazloženu odluku o isključenju ili neprihvatanju isključenja.

Zakon ne propisuje posebnu formu odluke o isključenju, ali je ugovorni organ dužan sačiniti zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda iz člana 65. Zakona, u kojem navodi razloge odbijanja ponuda.

Uz obavještenje o rezultatu postupka, ugovorni organ dostavlja odgovarajuću odluku iz člana 70. Zakona i zapisnik o ocjeni ponuda. U višefaznim postupcima to može biti odluka o rezultatu pretkvalifikacije iz člana 70. stav (5) Zakona. Sve odluke iz člana 70. Zakona sadrže pouku o pravnom lijeku, te nezadovoljni kandidat/ponuđač ima pravo izjaviti žalbu na odluku o isključenju na način i u rokovima propisanim Zakonom.

Članom 97. Zakona definisana je aktivna legitimacija na način da:

„Žalbu može podnijeti svaki privredni subjekat koji ima ili je imao interes za dodjelu ugovora o javnoj nabavci i koji učini vjerovatnim da je u konkretnom postupku javne nabavke bila ili mu je mogla biti prouzrokovana šteta zbog nezakonitog postupanja ugovornog organa, a koje se u žalbi navodi kao povreda ovog zakona i podzakonskih akata od strane ugovornog organa u postupku javne nabavke. 

Također, imajući u vidu odredbu člana 45. stav (5) tačka d) Zakona, da bi se isključio ponuđač/kandidatkandidat/ponuđač koji je lažno prikazao činjenice pri dostavljanju podataka potrebnih za provjeru kvalifikacionih i/ili kriterija za dodjelu ugovora, ako je prikrio takve informacije ili nije u stanju priložiti popratne dokumente, iz narednog postupka javne nabavke nije nužno dokazivati namjeru privrednog subjekta. Dovoljno je da postoji odgovornost za nepažnju određenog stepena koja je mogla imati odlučujući uticaj na odluku o isključenju, izboru ili dodjeli ugovora, a o čemu  odluku donosi ugovorni organ.