Načelni stav na temu manipulacije sa dokumentacijom
Načelni stav na temu manipulacije sa dokumentacijom da je ugovorni organ primoran dodjeliti ugovor sljedeće...

Načelni stav na temu manipulacije sa dokumentacijom da je ugovorni organ primoran dodjeliti ugovor sljedeće rangiranom i pojave koluzije/zabranjenih dogovora ponuđača

 

Kada izabrani ponuđač ne dostavi dokumentaciju/odbije/ne potpiše ugovor ili okvirni sporazum, ugovorni organ podnosi prijedlog ugovora ili okvirnog sporazuma ponuđača čija je ponuda prema rang listi, odmah nakon ponude najuspješnijeg ponuđača, i tako redom sve dok ne iscrpi listu prihvatljivih ponuđača sa konačne rang liste. Svaki sljedeći ponuđač kojem se nudi ugovor mora dostaviti traženu dokumentaciju iz člana 45. i 47. Zakona u roku koji odredi ugovorni organ.

Članom 45. stav (5) Zakona o javnim nabavkama (u daljnjem tekstu: Zakon) definisano je da ugovorni organ može na period od 12 mjeseci isključiti iz učešća u postupku nabavke kandidata/ponuđača koji se nađe u situaciji, da ako je kandidat/ponuđač lažno prikazao činjenice pri dostavljanju podataka potrebnih za provjeru kvalifikacionih i/ili kriterija za dodjelu ugovora, ako je prikrio takve informacije ili nije u stanju priložiti popratne dokumente.

Prilikom provjere ispunjenja kvalifikacionih i/ili kriterija za dodjelu ugovora ugovorni organ može utvrditi da je kandidat/ponuđač lažno dostavio podatke i prikazao činjenice, da je prikrio takve informacije ili nije u stanju priložiti dokumente/dokaze za koje npr. u izjavama o ispunjenju kvalifikacionih uslova učešća naveo da ih ispunjava.

Za bolje razumijevanje ove odredbe od značaja može biti stav sadržan u Presudi ESP u predmetu C-387/14  -  „Formulacija čl. 45.st.2 t.g) Direktive 2004/18 ni na koji način ne upućuje na namjerno postupanje privrednog subjekta. Zbog toga se utvrđenje takvog postupanja ne može smatrati nužnim elementom za isključenje takvog subjekta iz učešća u postupku javne nabavke. Nasuprot tome, kako bi se ponuđača  utvdilo „krivim za ozbiljno“ lažno prikazivanje  u smislu navedene odredbe, te ga isključilo iz postupka javne nabavke, dovoljno je da je on odgovoran za nepažnju određenog stepena, odnosno nepažnju koja bi mogla imati odlučujući uticaj na odluke o isključivanju, izboru, ili sklapanju ugovora o javnoj nabavci.“... Posljedično tome, kako bi privrednog subjekta koji je podnio lažnu izjavu sankcionisalo njegovim isključenjem iz učešća u postupku javne nabavke, ugovorni organ nije dužan dostaviti dokaz postojanja namjerne greške tog privrednog subjekta.“

Također, prilikom pregleda i ocjene zahtjeva za učešće/ponude, odnosno provjere kvalifikacijskih uslova kandidata/ponuđača u postupku javne nabavke, ugovorni organ vrši provjeru ispunjenosti uslova za kvalifikaciju iz članova 45. do 52. Zakona, a u skladu sa postavljenim uslovima i dokazima u tenderskoj dokumentaciji, te u svakom konkretnom slučaju, donosi odluku o isključenju u kojoj će obrazložiti razloge za neprihvatanje mjera ili ukoliko smatra da su preduzete mjere primjerene, takvog kandidata/ponuđača neće ni isključiti iz postupka javne nabavke.

Dalje, ponuđači mogu biti izuzeti iz učešća u postupku dodjele ugovora samo ukoliko ne ispunjavaju neki od zahtjeva koje je ugovorni organ postavio u tenderskoj dokumentaciji, a u skladu sa naprijed navedenim članovima 45.-51. Zakona.  

Kada se govori o narušavanju tržišnog takmičenja isto bi se moglo utvrditi isključivo na osnovu konkretnog ponašanja u postupku javne nabavke, kao što su: koordinisano djelovanje povezanih ponuđača s ciljem manipulacije ishodom postupka (npr. zajedničko snižavanje cijena, svjesno povlačenje jednog ponuđača u korist drugog, stvaranje privida konkurencije i sl.).

Ukoliko bi njihovo postupanje ukazivalo na koordinaciju u svrhu manipulacije ishodom postupka, to bi predstavljalo narušavanje tržišne konkurencije u smislu člana 52. stav (12) Zakona koji glasi da: „U postupku javne nabavke ponuđači su dužni podnijeti svoju ponudu bez narušavanja tržišne konkurencije u smislu zabranjenih dogovora sa drugim ponuđačima. Za postupke zaštite tržišne konkurencije nadležno je Konkurencijsko vijeće Bosne i Hercegovine. U slučaju postojanja osnova sumnje da se u postupku javne nabavke narušava tržišna konkurencija zahtjev za pokretanje postupka pred Konkurencijskim vijećem Bosne i Hercegovine može podnijeti svako privredno ili fizičko lice koje za to ima pravni ili ekonomski interes, privredne komore, udruženja poslodavaca ili privrednika, udruženja potrošača  i organi izvršne vlasti.“ 

Imperativ je da svi učesnici u postupku javne nabavke djeluju nezavisno i zakonito kako u donošenju poslovnih odluka tako i ponašanju na tržištu, a u slučaju bilo kakve osnovane sumnje na postojanje zabranjenih dogovora ili manipulaciju ishodom postupka javne nabavke, sugeriše se pokretanje postupka pred nadležnim Konkurencijskim vijećem Bosne i Hercegovine. 

Ponuđačima su zabranjeni sporazumi, ugovori, pojedine odredbe sporazuma ili ugovor, zajednička djelovanja, izričiti i prećutni dogovori privrednih subjekata koji za cilj i posljedicu imaju sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišne konkurencije na relevantnom tržištu a koji se odnose na: 

·         direktno ili indirektno utvrđivanje kupovnih i prodajnih cijena ili bilo kojih drugih trgovinskih uslova, 

·         ograničavanje i kontrolu proizvodnje, tržišta, tehničkog razvoja ili ulaganja, 

·         podjelu tržišta ili izvora snabdijevanja, 

·         primjenu različitih uslova za identične transakcije s drugim privrednim subjektima, dovodeći ih u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju, 

·         zaključivanje takvih sporazuma kojima se druga strana uslovljava da prihvati dodatne obaveze koje po svojoj prirodi ili običajima u trgovini nisu u vezi sa predmetom sporazuma. 

Konkurencijsko vijeće pokreće postupak po službenoj dužnosti ili na osnovu zahtjeva stranke. Zahtjev za pokretanje postupka pred Konkurencijskim vijećem Bosne i Hercegovine može podnijeti svako privredno ili fizičko lice koje za to ima pravni ili ekonomski interes, privredne komore, udruženja poslodavaca ili privrednika, udruženja potrošača  i organi izvršne vlasti.